U Posušju, u Općinskoj vijećnici, književnik i publicist Ivica Karamatić je održao u srijedu 4. travnja 2018. drugo ovogodišnje povijesno-dokumentarno predavanje „Preuveličavanja i podvale glede broja žrtava u logoru Jasenovac“ Na početku predavanja, Karamatić se osvrnuo na znanstvena istraživanja prof. Josipa Jurčevića, to jest na njegovu knjigu „Nastanak Jasenovačkog mita“ (Zagreb, 2005.).
U rečenoj knjizi prikazan je slijed velikosrpske mitomanije glede Jasenovca, u čemu su prednjačili, primjerice, Jefto Šašić s 500.000 do 600.000 žrtava ustaškog logora Jasenovac, Vladimir Dedijer i Antun Miletić s 500.000 do 700.000 žrtava, Komisija SUBNOR-a Bosanske Dubice s 550.800 žrtava, Srboljub Živanović i Fikreta Jelić-Butić s 700.000 žrtava, Milan Duzemlić s 900.000 žrtava i Radomir Bulatović s 1.110.929 žrtava. Jasenovački velikosrpski mit stvaran je već u partizanima. U jednoj od Titovih direktiva 31. ožujka 1942. Broz govori kako je od negdašnjih „10.000 naših zatvorenika (…) ostalo još 1.500 živih drugova“. Nekoliko dana potom, 4. travnja 1942.,
Tito je u brzojavu iz Foče „obavijestio“ Izvršni komitet Komunističke internacionale da „ustaše priznaju da je od početka njihovog dolaska na vlast u Hrvatskoj ubijeno do 500.000 većinom Srba“. Prof. Jurčević je u svojoj knjizi, osim rečenih činjenica, iznio kronološki pregled iskapanja na području Jasenovca tijekom opstojnosti komunističke Jugoslavije. Međutim, rečena znanstveno nakaradna komunistička iskapanja na području Jasenovca imala su stožerni cilj pod svaku cijenu uvećati broj ubijenih osoba, od 1941. do 1945., u tom radnom logoru Tijekom iskapanja, kosture u Jasenovcu i okolici nije bilo teško pronaći jer je logor Jasenovac u komunističkim rukama, kao mjesto brojnih smaknuća Hrvata, djelovao od 1945. do svršetka 1948., te do 1951. za tzv. ibeovce (informbirovce).
Postoje svjedočenja da su komunisti, s drugih stratišta, na kojima su masovno ubijali Hrvate, dovozili teretnim autima trupla te ih zakapali u Jasenovcu i njegovoj široj okolici. Prema tomu, vjerodostojna, neideologizirana znanstvena istraživanja pokazala bi da se u Jasenovcu uglavnom nalaze posmrtni ostatci ustaša, domobrana i hrvatskih civila. U svojim znanstvenim istraživanjima Jasenovca ovu tvrdnju je potvrdio isusovac dr. Vladimir Horvat. Međutim, glede pobijanja hiperboličkog preuveličavanja broja žrtava u ustaškom logoru Jasenovac, najvjerodostojnije otkriće je polučio nedavno neovisni istraživač Roman Leljak. O Leljakovu otkriću u beogradskoj pismohrani, Karamatić je završio ovo zanimljivo predavanje, sljedećim riječima: „Da velikorpske besprizorne laži, glede ustaškog logora u Jasenovcu, uistinu imaju vrlo kratke noge, najbolje je potvrdilo ovogodišnji ekskluzivni pronalazak slovenskoga neodvisnog iztražitelja i publiciste Romana Leljaka.
U Beogradu je Leljak, u Vojnom arhivu, pronašao originalan dokument Zemaljske komisije (povjerenstva) Hrvatske iz 1946., s popisom 576 ubijenih osoba u ustaškom logoru Jasenovac. Budući da se u rečenom popisu stanovita imena i prezimena ponavljaju, stvarni broj žrtava od popisanih 576 još je manji. U pronađenom dokumentu nalazi se još popis 1078 umrlih osoba u Jasenovcu, uglavnom uslijed bolesti i te osobe se ne pribrajaju žrtvama Jasenovca, jer nisu ubijene. Ovim Leljakovim otkrićem zadan je do danas najjači udarac svim velikosrpskim i jugoslavenskim podlo smišljenim neistinama u svezi broja žrtava u ustaškom logoru Jasenovac, te je jamačno razboritim ljudima postalo još razvidnije za što do danas u Jasenovcu nisu poduzeta sveobuhvatna znanstvena istraživanja. Umjesto temeljitih iskapanja, u cilju utvrđivanja prave istine, hrvatska javnost je više od pola stoljeća sustavno mentalno silovana suludim brojevima žrtava u Jasenovcu od 1941. do 1945., a o poratnomu komunističkom ubijanju prethodno zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, u istom Jasenovcu, uglavnom se šutjelo. Leljakov dokument iz Beograda apsolutno poništava , ne samo velikosrpske laži o stotinama tisuća ubijenih logoraša u ustaškom Jasenovcu, već također bjelodane neistine Javne ustanove ‘Spomen-područje Jasenovac’ o više od 83.000 žrtava, u što vjeruju samo pristaše velikosrpske historiografije.“