U Hercegovini se tradicionalno, prije sadnje krumpira obavlja i rezidba gomolja. Rezidba je postupak koji se provodi samo kod zdravog i fiziološki mladog sjemena krumpira. Obavlja se noževima koji se nakon svakog reza trebaju utopiti u formalin kako bi se spriječilo širenje određenih bolesti i virusa koji se prenose rezanjem. Veličina gomolja ne bi trebala biti manja od 40 g. Rezanjem nastaje velika povrjeda gomolja i rez je idealno mjesto za napad bakterija i gljiva koji u lošim uvjetima sadnje mogu prouzročiti propadanje gomolja. Upravo je to razlog zbog čega se sjeme krumpira reže 15-ak dana prije sadnje kako bi se u tom periodu stvorio kalus koji štiti gomolj od ulaska bolesti. Izrezani gomolji sjemenskog krumpira ne smiju dugo biti izloženi nepovoljnim uvjetima jer dijelovi gomolja gube vodu i dolazi do dehidracije i kao takvi brzo propadaju. Zato, krumpir treba što prije smjestiti u uvjete koji će mu omogućiti stvaranje zaštitnog sloja upravo na tim prerezanim dijelovima gomolja. Kad se stvori zaštitni sloj ili kalus i samo sjeme će biti spremnije za sadnju. Kako bi potakli stvaranje kalusa, krumpir, nakon rezanja moramo što prije smjestiti u prostoriju u kojoj je temperatura od 14 do 16 ° C i gdje je relativna vlaga zraka od 80 do 90%.
Svježe izrezani gomolji se mogu odmah saditi ali samo u dovoljno zagrijano tlo. Ukoliko ih posadimo u hladno i vlažno tlo brzo dolazi do njihovog propadanja. Također, gljivice mogu napasti izrezani gomolj ukoliko vremenske prilike ne dopuštaju sadnju i koja može potrajati i dulje razdoblje, te je stoga potrebno saditi deklarirano sjeme.
Spomenimo da se posljednjih dvadesetak godina u Americi prakticira strojna rezidba gomolja, pri čemu se režu gomolji na dijelove s klicama težine 40-50 grama.